U subotu, 21. ožujka 2015., u našem dekanatu održan je Prvi dekanatski križni put.

Trasa puta bila je od Bedenice preko Komina do Svetog Ivana Zeline, geslo križnog puta „Njegove nas rane iscijeliše“ a himan pjesma Ljubav nije ljubljena.

Na križnom putu sudjelovalo je 90-ak župljana iz župa Zelinskog dekanata od kojih je 50 bilo iz naše župe.

Nakon blagoslova u crkvi Svih Svetih u Bedenici, svatko od hodočasnika izvukao je papirić s imenom jednog od sudionika križnog puta za kojeg će moliti a kasnije i upoznati. Krenuli smo na put preko Omamna i Zadrkovca do Komina, gdje smo slušali prvo razmatranje o Isusovoj muci i smrti promatrano s medicinskog gledišta.

Nakon razmatranja i odmora, put do sljedeće postaje proveli smo u šutnji kako bi mogli razmisliti o onome što smo čuli u razmatranju i u sabranosti moliti.

Dvije sljedeće postaje bile su postaje upoznavanja s osobom čije smo ime izvukli na papiriću i za koju smo molili. Put je dalje vodio prema Donjem Orešju, Kalinju, pa prema Vrtačama gdje smo u kapeli Duha Svetoga slušali drugo razmatranje o Isusovoj muci i spasenjskom značenju za nas vjernike.

Razmatranje je završilo pitanjem; hoćemo li reći Bogu da i slijediti Isusa u svom životu?

Krenuli smo zatim prema Topličici i u dvorište župnog dvora stigli u 17:30 sati.

Kratko smo odmorili, napisali na papiriće svoje nakane koje smo kao hodočasnici prikazali na svetoj Misi.

Na našem planinarskom križnom putu prolazili smo raznim putevima; od asfaltnih, zemljanih, blatnih, strmina, uspona – ali sve je to bilo lako jer smo uz Božju pomoć, pjesmu i druženje sve to bez problema podnijeli. Posljednja postaja križnoga puta bila je u našoj župnoj crkvi nakon koje smo kao vrhunac hodočašća slavili svetu Misu.

Misu je predvodio, i sve hodočasnike pozdravio te im zahvalio na njihovoj žrtvi, župnik i dekan vlč. Vlado Bogdan a koncelebrirao je kapelan vlč. Mijo Posavec koji je bio s nama na križnom putu i održao razmatranja. Misu je pjevanjem animirao naš župni zbor mladih Santo.

Zahvalni smo Bogu što nam je podario snage da ne klonemo na putu i što smo se duhovno ojačali i pripremili za naš najveći blagdan - Uskrs.

Uz molitvu, duhovne pjesme i međusobno druženje, svoju dušu i srce ispunili smo predivnim iskustvom koje će svima ostati u pamćenju.

Ovaj prvi dekanatski križni put, početak je nove tradicije našeg dekanata. Nadamo se da će sljedeće godine broj hodočasnika biti veći, bitno je „naoružati“ se dobrom voljom i odlučiti Krista slijediti i na križnom putu.

DOJMOVI NEKIH OD SUDIONIKA 1. DEKANATSKOG PLANINARSKOG PUTA.

Lucija

Moj osobni doživljaj sa DPKP-a ne može se opisati riječima. Mogu samo pokušati opisati, ali to je nešto što se jednostavno mora doživjeti da bi se razumjelo. Noć uoči polaska sam razmišljala o tome kako će mi to biti naporno i da neću moći izdržati, ali pokazalo se upravo suprotno.

Svaki korak mi je davao više snage za sljedeći korak. Kada sam i pomislila da mi je već teško, kod svake postaje gdje smo stali - nakon pjesme, čitanja i molitve, to mi je došlo kao dodatan "vjetar u leđa". Ono mi je davalo snagu, volju i hrabrost kročiti raznim putevima kroz koje smo prolazili.

Bilo je naporno hodati svim usponima, ali i nizinama koje su djelomično bile natopljene vodom. Međutim, Bog nam je dao lijep i sunčan dan kako bi sve lakše podnijeli. Na ovaj križni put sam prvenstveno išla zbog sebe, da razmišljam i razgovaram s Bogom u molitvi, da duhovno ojačam jer smatram da mi je to trebalo. Postaja šutnje mi je iskreno bila najbolji dio puta jer sam u njoj imala vremena bez distrakcije moliti i razmišljati o razmatraju koje se čitalo u Kominu. Najveća me je radost obuzela kod kapele u Vrtačama gdje sam neopisivo osjetila povezanost sa svima nazočnima zajedno sa Bogom. Posebno me dotaklo pitanje na kraju tog drugog razmatranja.

Na svetoj Misi u crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Zelini sam iskrena srca zahvalila Bogu na darovanom danu koji mi je bio predivno ispunjen. Osjećam da mi je to pomoglo i sigurna sam da bih to ponovila opet. Predivno iskustvo koje će mi zasigurno ostat u pamćenju. Radujem se i jedva čekam ponovni dekanatski križni put da opet budem dio toga :)

Roza

Prvi puta sam prisustovala na planinarskom Križnom putu i mogu reći da je to bilo jedno prekrasno iskustvo za mene. Jedan jako divno iskorišten dan. Dan novih upoznavanja, pjevanja, radosti i molitve. Bila sam jako sretna što sam imala priliku jednu postaju nositi Križ. Bilo je to jako lijepo iskustvo, nije mi bilo ni naporno ni teško nositi ga. Bila je to jedna mala žrtva za Isusa. I sigurna sam da ću se svakako odazvati na sljedeći Križni put. I za kraj zahvalila bih Dragom Isusu na tom prekrasnom i ispunjenom danu.

Anita

Moj prvi dpkp ostavio je veliki utisak na mene. Iako nas nije bilo mnogo, bilo je zaista lijepo i svaki provedeni trenutak, korak, molitva i pjesma bili su prekrasni. Pamtit ću ga po novim prijateljima, ali i po starim prijateljima s kojima sam još više učvrstila svoje prijateljstvo. Pokazali smo se kao vjernici koji sigurni koračamo kroz svoj život i vjeru uz Isusa. Nadam se da će se sljedeće godine to ponoviti i prijaviti još više osoba. :)

Monika

Iako mi je ovo bio prvi DPKP odlične atmosfere nije nedostajalo. Bilo je jednostavno savršeno. Upoznala sam nove prijatelje, sa starima postala još bolja, veselila se i uživala. Sve to još su uljepšale i pjesme koje smo pjevali. Iako put nije bio kratak nije mi bilo teško hodati jer se uvijek našla neka zanimljiva tema ili pjesma, a i bilo je prilike za odmor i okrijepu. Šutnja nakon jedne od postaja i polaznog teksta za razmatranje doprinjela je još većem osjećaju ispunjenja.

Dan je bio lijep, sunčan i samim time još više uljepšao ovaj susret. Nadam se da mi ovo nije zadnji puta da idem na takvo jedno okupljanje jer odlično društvo, ljubav prema Bogu i pjesme su neopisiva sreća koje ispunjavaju svako ljudsko srce.

Renata

Meni se DPKP dojmio u svim aspektima..prvenstveno duh, želja i volja svih nas da prođemo i osjetimo samo malo zrnce onoga što je Isus prošao. 14 postaja na tako lijepim mjestima praćena pjesmom i predivnim molitvama i razmatranjima, zatim doček domaćina svojih župnih crkava ili kuća gdje smo se mogli odmoriti i okrijepiti. Zahvaljujemo im se na svemu što su pripremili za nas, na trudu i lijepom primitku. Nova upoznavanja, novi početci prijateljstva i bolja upoznavanja već starih prijatelja, smijeh i pozitivna atmosfera od početka do kraja učinile su križni put još ljepšim, ali ipak izdvajam postaju šutnje..ona mi se najviše dojmila. Bila je to postaja tišine u kojoj smo zapravo bili najglasniji, u kojoj nas je Bog najviše čuo. Molitvama koje su izlazile iz dubine naših srca, razgovorom sa Bogom, nakanama mi smo tu postaju učinili najglasnijom. Jako sam sretna što sam bila dio DPKP i već sada jedva čekam naš 2.DKPK.

Ivana

Ono što me se u cijelom dpkp-u dojmilo bila je postaja šutnje. Šutnja, koju su svi poštivali, pomogla mi je da se fokusiram na svoje misli i nakane koje sam odlučila ponijeti sa sobom, šutnja koja mi je poslužila da u miru razgovaram s Bogom...također me se posebno dojmila cjelokupna atmosfera, odnosno to što nije bilo ni jednog namrštenog lica, nitko se nije žalio na bolove, nikome nije bilo teško, nisam čula niti jednu psovku ni uvredu, već je cijelo vrijeme vladao mir i veselje. I zbog toga bi svima preporučila odlazak na pkp, jer je koristan za tijelo, a još vise za dušu.