Zaštitnik

O SVETOM IVANU KRSTITELJU

Zaharija i Elizabeta, bijahu u poodmakloj dobi, bez djece, i kad su izgubili svaku nadu da će ih imati, Bog im najavljuje rođenje sina. Zaharija u to ne vjeruje pa ga Bog prekorava i privremeno mu oduzima dar govora. Iz tog razloga susjedi i prijatelji također su zbunjeni i pitaju se: što će biti od ovog djeteta? (Lk 1, 66). Opaža se kao neka čudnovata slutnja da se radi o velikom događaju koji lagano sve prožima ostavljajući mogućnost da razmišljamo kako najveće vrijednosti, kao npr. život i ljubav, nisu plod naših nastojanja ni povijesnog razvitka, nego su čisti dar. Ivan Krstitelj, u svojoj osobnoj vrijednosti i povijesnom djelu, jest Božji dar ne samo roditeljima nego svim ljudima svih naroda i vremena. Zato se i naziva čovjek poslan od Boga (Iv 1, 6).

ODLAZAK U PUSTINJU

Ivanov odlazak u pustinju ima nešto simbolično u sebi: pokazuje da njime počinje nešto novo. Prekid s ustaljenim načinom života i rada u obitelji, koji je počeo njegov otac davši mu ime Ivan koje do tada nije postojalo u njihovu rodu, sada se nastavlja. Ivan odlazi u pustinju da ondje započne dugotrajnu pripravu za svoj životni put. On u sebi osjeća Božji poziv: Bog ga zove da se povuče i u samoći pripremi za veliko djelo – da svijetu navijesti Isusa Krista i s njim zajedno dolazak Božjeg kraljevstva na zemlju. Boravak u pustinji, grubo odijelo od devine kože kojim se Ivan odijevao, hrana koju je uzimao, bili su vidljivi znaci unutarnje promjene: Ivan je odbacio ustaljen način života ondašnjih Židova, nije pazio na njihove propise o izvanjskoj, prividnoj čistoći, nego se prilagodio vladanju drevnih proroka poput Ilije (usp. 2 Kr 1,) i pošao životnim putem koji traži odricanje od lagodnog života i sebičnih materijalnih interesa, ali budi u čovjeku oduševljenje za više ideale duhovnog života u junačkoj službi pravdi i istini, vjernosti i ljubavi. To su ideali bez kojih se zrela ličnost i zdravo društvo ne mogu ni zamisliti.

PROPOVIJEDANJE

Da bi ostvario postavljeni zadatak, Ivan je najprije neumorno propovijedao. U njegovoj propovijedi ključno mjesto zauzima riječ metanoia. To je grčka riječ kojom se označava unutrašnja promjena, promjena mišljenja, koja pogađa cjelokupni čovjekov život i djelovanje: Bog poziva čovjeka da se pokrene i cijelim svojim bićem, svom svojom snagom, usmjeri prema idealu koji treba upravo sada u ovom svijetu ostvariti, pa zato traži napor i odricanje. Tu, prije svega, dolazi u obzir naše nastojanje da drugačije gledamo, vrednujemo i prosuđujemo sebe, svijet i ljude, svu stvarnost života, kao i svoju sudbinu. Moramo postati svjesni sebe i uvidjeti da smo, uza svu svoju veličinu i dobra djela, neizgrađeni, grešni ljudi, podvrgnuti grijehu, prolaznosti i smrti. Sve što je Ivan govorio narodu bila je samo neophodna priprava za Isusovo naviještanje Radosne vijesti. Cijeli sadržaj njegova propovijedanja usmjeren je na Isusa Krista.

KRSTITELJ

Drugi oblik Ivanova javnog djelovanja bilo je krštenje – krštenje obraćenja. Po tom je i nazvan Ivanom KRSTITELJEM. On sam kaže da je njegovo krštenje obraćenja krštenje vodom, a Isusovo krštenje je krštenje Duhom Svetim (usp. MK 1, 8). Ivanovo krštenje usmjeruje vjernika prema onom daru koji se postiže isključivo djelovanjem Uskrsnulog Krista. Kad je Isus stupio pred Ivana i zaželio da ga on krsti, nalazio se na početku svoga javnog djelovanja; mi bismo mogli reći: bio je na početku svog kršćanskog poziva. U svom krštenju on je slobodno, konkretno i nedvosmisleno potvrdio svoju odanost i vjernost Bogu, i to u svim životnim situacijama, ostavši poslušan sve do smrti. Dok je Ivan krstio Isusa, opazio je kako – siđe na njega Duh Sveti u tjelesnom obliku, poput goluba. Uto dođe glas s neba: Ti si Sin moj – ljubljeni koga sam odabrao (Lk 3, 22). Ovaj znak Bog je dao Ivanu da po njemu prepozna Isusa kao Spasitelja. Zato je Ivan, kad je vidio ovaj znak što mu ga Bog bijaše obećao, mogao vidjevši Isusa pokazati rukom na njega te ga radosno i svečano predstaviti svijetu: Evo Jaganjca Božjeg koji oduzima grijehe svijeta! Ovo je onaj za koga vam rekoh : Poslije mene dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene (Iv 1, 30)

GLAS KOJI VIČE U PUSTINJI

S neodoljivom snagom prodirao je Ivanov govor do zadnjih kutaka srca i u ljudima lomio posljednja uporišta tame i zlobe. Odvraćao je zanimanje ljudi od sebičnih materijalnih interesa i usmjeravao ga prema sve većem čovjekoljublju i onim pitanjima o kojima ovisi konačna sudbina pojedinaca, naroda i svega svijeta u vremenu i vječnosti. Zanos svojih sunarodnjaka za zemaljsko kraljevstvo i njegova materijalna dobra, Ivan je pretvarao u oduševljenje za osobno oplemenjivanje i vjeru u Isusa Krista kao ideal čovječnosti i života u zajedništvu s Bogom. Propovijedajući duhovni preporod, obraćenje i pokoru, Ivan se obraćao svim ljudima, bez obzira na njihovo podrijetlo, službu, položaj i društveni ugled. Štoviše, on se najprije obraćao prvacima naroda, jer je njihova odgovornost najveća; naviještao im je da nijedna zemaljska sila nije izuzeta ispod suda Božjeg. Ivan je proživljavao tjeskobne trenutke, ali se ipak u svojoj vjeri nije pokolebao, niti mu je vjera potamnjela, niti je pouzdanje klonulo, nego su i vjera i pouzdanje pokazali svoje pravo lice. Ivan se, naime, nije dao zbuniti i zavesti na stranputicu; on nije na temelju svog maštanja ili mišljenja drugih sumnjivaca gradio svoj stav i stvarao svoje uvjerenje, nego je potražio jedino razborit izlaz: obratio se izravno Isusu i od njega zatražio pomoć i razjašnjenje.

MUČENIŠTVO

Herod je zapovjedio da uhvate Ivana i da ga, svezana u lance, bace u tamnicu, zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, koju bijaše uzeo za ženu, jer mu je Ivan govorio: 'Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata.' Zato ga je Herodijada zamrzila i htjela ubiti, ali nije mogla. A Herod se bojao Ivana. Znao je da je pravedan i Bogu posvećen čovjek i zato ga je štitio. Kad bi ga slušao, odmah bi se zbunio, ali bi ga ipak rado slušao.
No, dođe zgodan dan, kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, visokim časnicima i galilejskim prvacima. Uđe Herodijadina kći te je tako plesala da se svidjela Herodu i gostima. Kralj reče djevojci: 'Išti od mene što god hoćeš, i dat ću ti.' I zakle joj se: 'Dat ću ti što god zatražiš od mene, pa bilo to i pol moga kraljevstva.' Ona iziđe te reče svojoj majci: 'Što ću tražiti?' - 'Glavu Ivana Krstitelja,' odgovori ona. Vrati se odmah žurno kralju i zatraži: 'Hoću da mi odmah daš na pladnju glavu Ivana Krstitelja.' To ražalosti kralja, ali zbog zakletve dane pred gostima ne htjede je odbiti. Kralj odmah pošalje krvnika i naredi mu da donese Ivanovu glavu. Ovaj ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka svojoj majci. Kad to čuše Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo te ga položiše u grob" (Mk 6,17-29).
 

SVJEDOČANSTVA

Zanimljivo je da je i židovski povjesničar Josip Flavije oko g. 90. dao o Ivanu Krstitelju ovako divno svjedočanstvo: "Herod je, naime, dao pogubiti toga Ivana, zvanoga Krstitelj, jer je bio dobar čovjek i židove poticao na nastojanje oko kreposti, zapovijedajući im da se među sobom vladaju pravedno, a prema Bogu pobožno i tako se očiste." Osim toga, on točno navodi da je Sveti Ivan bio zatvoren u tvrđavi Meheront, današnji Mukawer, a razlog je uhićenja ležao u "strahu da toliki ugled toga čovjeka ne bi njegove podanike naveo na otpad".
Svetog Ivana Krstitelja štuju kao zaštitnika: krojači, krznari, remenari i vunari a i zatvorenici osuđeni na smrt.
Sv. Ivana Krstitelja zazivaju i kod padavice, glavobolja, vrtoglavice i grčeva, posebno kod male djece.




Raspored bogoslužja

Sv. Mise nedjeljom
8:00, 9:30; 11:00 i 18:00 sati
Sv. Mise radnim danom
7:30 i 18:00 sati
***

Klanjanje pred Presvetim
četvrtkom nakon večernje Mise

Krunica svaki dan prije večernje Mise

***
Ispovijed

nedjelja - za vrijeme svih Misa

petkom - prije večernje Mise

Župni ured

Utorak - petak
9:00 - 11:00 i 15:00 - 17:00 sati
Subota
9:00 - 11:00 sati

Župni caritas

Utorak
18:00 - 20:00 sati