Evanđelje: Iv 11, 1-45

Ja sam uskrsnuće i život.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?« Odgovori Isus:»Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu« To reče, a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.« Rekoše mu nato učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.« No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!« Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime!« Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.« A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.« Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE

Razmatrajući evanđelje pete korizmene nedjelje, otkrit ćemo prijateljsku povezanost Isusa s Martom, Marijom i Lazarom. Njih troje bili su pak povezani obiteljskim odnosom. Njihovu obitelj zadesila je velika tuga i nesreća. Lazara je zadesila nesreća jer je bio bolestan, a kasnije je od te bolesti i umro. Njegove sestre, Martu i Mariju, snašla je pak tuga zbog Lazarove smrti. Tražile su pomoć od Isusa, ali kao što smo čitali, ta je pomoć stigla sa zakašnjenjem, ako promatramo iz naše perspektive. Važno je napomenuti da ih je Isus ljubio i to evanđelje posebno naglašava.

U svemu ovome lako ćemo prepoznati same sebe, posebno u ovim vremenima, ali i inače kada smo pritisnuti nekim teškoćama. I ne samo mi, nego i naša braća i sestre diljem svijeta koji od Boga mole pomoć u svojim kušnjama. No, evanđelje nam govori: „Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.“ Kad se Isus konačno pojavio, prvo što su mu rekle i Marta, ali i Marija, bilo je: „Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro“. Tako se i mi više puta osjećamo zaboravljeni od Boga i pitamo se gdje je sada kada ga mi trebamo, pitamo se zašto spava ili zašto uopće dopušta da nam se sve to događa. Odgovor nam se nudi u onome što je Isus rekao i svojim  učenicima: „Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete.“ Isus od svojih učenika traži da vjeruju u njega, ali i da vjeruju njemu. Ipak, oni su još uvijek samo učenici i tek trebaju naučiti vjerovati. No, Mariju i Martu s Isusom povezuje, kako smo već prije primijetili, pravo i iskreno prijateljstvo. Prijateljstvo podrazumijeva povjerenje u onoga tko ti je prijatelj. Zbog toga Marta, kada Isusu govori: „Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.“, ne predbacuje mu njegovu sporost ili nemar za prijatelje, već je svjesna koliko ih Isus iskreno ljubi te dodaje: „Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.“ Time ona jasno izriče svoje povjerenje u prijatelja i svijest kako prijateljska pomoć nikada ne može zakasniti, premda se to nama može tako činiti. Dokaz da je ovaj događaj imao željeni učinak na Isusove učenike pruža nam se kasnije u Ivanovu evanđelju kada im Isus prije svoje smrti govori: „Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.“ (Iv 15, 14-15). Vidimo da su učenici produbili odnos s Isusom i postali njegovi prijatelji. Povjerovali su Isusu i u njega stavili svoje povjerenje. 

I nama je to poticaj da u ovim teškim i izazovnim vremenima unaprijedimo svoj odnos s Isusom, da svoje povjerenje stavimo u njega te od učenika postanemo njegovi prijatelji. Pravo prijateljstvo je trajno. S prijateljem se ne družimo samo kad nam je teško i kada nam je potrebna pomoć. Znajući da smo Isusovi prijatelji nećemo se morati tjeskobno bojati niti strepiti za svoj život. Vječnost pripada Bogu i on će je rado podijeliti sa svojim prijateljima. Isus nam stoga govori: „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?"