Evanđelje: Iv 20, 19-31

Nakon osam dana dođe Isus.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Kad bî uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Riječ Gospodnja.

RAZMIŠLJANJE UZ EVANĐELJE

Isus nakon uskrsnuća dolazi među učenike i želi im donijeti mir. Mir u srcima koja su preplašena i zatvorena. Učenici su zatvorili vrata u strahu od Židova, ali i njihova srca su zatvorena jer su izgubili svaku nadu i smisao nakon Isusove smrti na križu. Osjetili su se napušteno, a zbog toga i nemirno. Neki su im i rekli da je Isus živ i da im se ukazao, ali njima to ipak nije dovoljno. Zbog toga: „…dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok.“ Isus im pokazuje da je s njima i da nisu napušteni te kako nema potrebe da zatvaraju svoja srca, a u njima zadržavaju strah. Potrebno je otvoriti srce Bogu da bi Božji mir prebivao u njemu. Isus je i sam to učinio na križu kada mu je kopljem otvoren bok, a onda i srce, da bi iz njega izišlo spasenje za čitavi svijet. Mi svoja srca ne moramo otvarati kopljem, jer Bog nije nasilnik niti nas želi na to natjerati. On želi da to učinimo sami, slobodno i bez prisile. Želi da to učinimo vjerom, da svoje povjerenje stavimo u njega. Zato i govori: „Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.“

I mi smo u strahu zatvorili svoja vrata, ali Isusa to ne sprječava da dođe k nama, kao što je došao i k učenicima. Sprječava ga jedino zatvoreno srce, a u tom srcu nagomilana gorčina, razočarenje, osjećaj napuštenosti i izdaje. Vidjevši Gospodina, učenici su se obradovali, ali su i do sljedećeg njegova ukazanja ostali iza zatvorenih vrata. Zašto? Nisu li trebali odmah pohrliti u svijet pa makar i izgubili živote poput Isusa? „Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.«“ Isus ih sprema za poslanje, ali prije toga moraju primiti mir u srcu i snagu Duha Svetoga. Stoga, ostaju poslušni Isusovom nalogu. Ostanimo i mi u miru Božjem, u ovom nemirnom vremenu, te poslušni svojim pastirima kako bismo, kad za to dođe trenutak, mogli radosno naviještati silna djela Božja.