U subotu, 7. listopada naša je župa, zajedno sa drugim župama Bjelovarsko – križevačke biskupije, hodočastila u Nacionalno svetište svetog Josipa u Karlovcu.
Sveti se Josip u hrvatskom narodu već stoljećima časti i slavi kao hranitelj i čuvar Svete Nazaretske Obitelji, odlukom Hrvatskog Sabora iz 1687. kao zaštitnik Domovine, a u današnje vrijeme osobito se ističe kao uzor očinstva: u svojoj strpljivosti, poslušnosti Božjoj volji, odgovornosti i brizi za obitelj.
U maglovito i prohladno subotnje jutro, skupina hodočasnika predvođena našim župnikom, prečasnim Vladom Bogdanom, uputila se prema Karlovcu, gdje se smjestilo Svetište. Po dolasku imali smo priliku za osobne pobožnosti, Svetu ispovijed, okrepu tijela. U 10,00 sati započeo je duhovni program koji je predvodio župnik i rektor Svetišta sv. Josipa mons. Antun Sente. Proveo nas je kroz povijest Svetišta, upoznao s nekim svjedočanstvima vjernika koji su se utjecali zagovoru sv. Josipa, molili smo krunicu sv. Josipu i u tom je ozračju započela Sveta Misa koju je predvodio naš Bjelovarsko – križevački biskup, mons. Vjekoslav Huzjak u zajedništvu sa čak 35 svećenika i mnoštvom vjernika iz cijele biskupije koji su do posljednjeg mjesta ispunili crkvu. U vrlo nadahnutoj i poticajnoj propovijedi, biskup Huzjak govorio je o vrijednosti i važnosti obiteljskog zajedništva, o nezamjenjivosti oca i majke u odgoju djece, osobito u odgoju za vrijednosti istine, pravde, poštenja, ljubavi, rada. Osvrćući se na stanje u Domovini koju, naizgled, zahvaća sve veća apatija, biskup Huzjak istaknuo je da odgovornost za sretno i uspješno društvo leži na svakom pojedinom članu društva; da je svatko od nas pozvan odgovorno i zauzeto, na poslu i u obitelji doprinositi da se opet vrednuje rad, poštenje, istina. Istaknuo je sv. Josipa kao primjer ustrajnosti, da se i u teškim životnim okolnostima, s pouzdanjem u Božju volju i providnost, te uz osobno zalaganje uvijek može pronaći rješenje.
Nakon zajedništva za stolom Gospodnjim, mi, zelinski hodočasnici nastavili smo druženje za stolom domaćina, uz objed. Budući da je na hodočašću sudjelovala i Obiteljska zajednica, bilo je dosta djece, koja su uživala u igri i slobodnom vremenu, a mi odrasli sudjelovali smo na Euharistijskom klanjanju kojim je završilo naše hodočašće k sv. Josipu. Ogrijani suncem izvana, a Duhom Božjim iznutra, na povratku kući obišli smo župnu crkvu u Krašiću, gdje nam je domaći župnik kratko približio dane boravka u zatočeništvu bl. Alojzija Stepinca.
Bio je to jedan lijep dan, pun susreta, razgovora, smijeha, razmišljanja, molitve i blagoslova. U životnom hodu, hodočašća su trenuci kada na kratko napustimo svakodnevnu rutinu i krenemo na put kako bi se prisjetili što je ono istinski važno, kako bi na tom putu ponovno susreli Boga, ali i samoga sebe. I ovo je bio jedan takav put. Bogu hvala!